.ako me pripitomiš bit ćemo potrebni jedno drugome
nikad zaboravljeni Mali princ
counter

hit counter
Brojač posjeta
28990
kamo želim poći
Želim izbrisati daljinu
nježnim riječima Ljubavi,
raširiti ruke želim
i kao krilima Anđela
zagrliti korake
( udahnuti miris juga, napuniti vene tobom )
i krenuti nekamo.

Kamo?
Tko zna.

Odletjeti u noć želim.

Na postelju od snova spustiti glavu;
na tvoje ruke položiti misao;
na tvojim usnama cjelov biti.

Kamo želim poći?
Tko to zna.

Moje su misli ptica ove noći,
usamljeni sanjar,
na krilima vjetra putnik,
moje je srce sjena iznad oblaka,
nevidljivi dodir ljubavi
kojim te milujem skrivena među zvijezdama.

by Dream Maker

ZLATNA ŽITNA POLJA
Blog - studeni 2011
utorak, studeni 29, 2011
 

..dan kao i svaki drugi
izvana ništa se ne vidi
al iznutra svašta bruji,
sat se određeni čeka,
pitanja stotinu
kao hoću li biti kulerica
il ispast tuka neka,
kasne jesene mirisi,
sunčani traci tek poneki
al oko srca neka toplina,
neizvjesnosti određena količina,
no ni mrvica straha da neće doći
pokazat mi svoje oči,
ni sama ne znam koliko puta
proživljavala sam trenutke
koje smo tog dana proveli skupa,
minutu po minutu prolazila
želeći zapamtit zauvijek
sve ono što tada sam osjećala,
donijela snove, nadanja, želje
ogromno veselje,
ništa od toga nisam mu rekla
brzo je vrijeme prošlo
a ja upijala njega bez prestanka....



zlatnazitnapolja @ 00:10 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
subota, studeni 26, 2011
 

..u zoni tvoga ega
ništa mi drugo ne treba,
nije bitno koliko sam osvojila
već da sam se unutra stvorila,
nije važno ni dal mi bila propusnica
od svih tvojih razina potpisana
il jednostavno, upečatljiva iskaznica
posebnim gliterima posipana
pa sve senzore ti hipnotizirala,
uživam u toj zoni
iako nisu svaki dan
na stolu bomboni
a tvoj ego prizemljen
i isključivo meni posvečen,
svejedno te grlim, tetošim
dobrom vibrom hranim
i zaista ne marim
koliko ti se ego širi,
uvijek zna da se smiri,
tek ponekad te kečkam
ali i nježnošću nutkam
no nikad ne ušutkam
prisnost željenju
na čežnju naslonjenu....




zlatnazitnapolja @ 16:23 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
utorak, studeni 22, 2011
 

..iz konteksta vadit neću
ono što rekao je
jučer uz svijeću,
bila bi nezgodacija
jer ne bi bila
potpuna prezentacija,
ispala bi i zločesta
jer izvlačim nešto
što mi se vjerojatno ne dopada,
a želja je tada zapravo i bila
da drugačije se reagira,
možda bi bila i sitničava,
već je bilo vrijeme da se spava,
umor u taj sat tako galopirajuće zafrkava
ne pomaže ni kava,
zapravo je bilo simpa
kako me gledao taj kinfa
sit i snen
u badenmantl ovijen
dok izlažem koliko mi važan
a osjećaj snažan,
na izlaganje kratko
dodala sam i nešto slatko:
pekmeza sad je dosta,
složio se i sam
i na tom osta....




zlatnazitnapolja @ 21:35 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
subota, studeni 19, 2011
 



zlatnazitnapolja @ 14:28 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
utorak, studeni 15, 2011
 

..nepozvana, sama
ledena osmijeha,
za dana,
kročila je sigurno,
za sve ostalo
bilo je izgubljeno,
bez zvona, najave
probila se kroz zidove,
ohladila ruke,
utišala sve zvuke,
zavladala suvereno
otpora nigdje, sve pokleknulo
kao izgubljeno, raspršeno,
netragom nestalo
i ono u osmijeh omotano,
optimizam obojano,
bez grižnje savjesti
ostvarila je sve
što bilo joj na pameti,
izbrisala snove, potopila brodove,
na dno povukla svašta
ne samo ono
što stvarala je mašta,
i kako da sad ode
kad pune joj ruke slobode
a podanici, poslušni vojnici
slijede je slijepo
bez vizije što bilo bi lijepo....




zlatnazitnapolja @ 21:53 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
subota, studeni 12, 2011


zlatnazitnapolja @ 14:45 |Isključeno | Komentari: 0
subota, studeni 5, 2011

..ne, nema ga više,
njegovo tijelo
prestalo je da diše,
po toj stranici života
dalje se ne piše,
otišao je tiho
znajući da nikom
taj rastanak ne paše
iako je bilo puno vremena
koje bilo je naše,
još uvijek bi stalo
u nepune čaše,
imalo se što za reći
i kad putevi bili su različiti
a neki drugi prioriteti na pameti,
mislilo se i na daljinu
kad nije se moglo osjetit blizinu,
nisu se vidjele oči plave
i čule riječi
gotovo uvijek blage,
ne, nema ga više,
ništa neće moći sjećanja da izbriše,
nitko da kaže
tako odrešito al simpatično
njegovu omiljenu riječ
isključeno....

posvećeno dragom tati (preminuo 03.11.2011.)



zlatnazitnapolja @ 16:02 |Komentiraj | Komentari: 27 | Prikaži komentare
utorak, studeni 1, 2011
 



zlatnazitnapolja @ 23:03 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
Glazba
otkucaji srca
Arhiva
« » stu 2011
ništa nije zauvijek
Ništa nije zauvijek,
i zauvijek je sve.

Zemljani tonovi namrštenog jesenskog dana;
prozračno i tiho jutro u magli zaborava;
požutjele stranice nepročitane knjige;
gardenije mirisne u majčinom vrtu;
ornamenti urezani na srcu bezbolinim rezom;
bordure oslikane vatrom tvojih usana;
zlatna vrata na ulazu u svijet snova;
boje zvuka koji ispunjava nevidljivu tišinu;
mrlja na haljini nastala u žurbi;
trag vlažnih dlanova na mome tijelu -
ništa nije zauvijek.

I zauvijek je sve.


by Dream Maker

Index.hr
Nema zapisa.