.ako me pripitomiš bit ćemo potrebni jedno drugome
nikad zaboravljeni Mali princ
counter

hit counter
Brojač posjeta
28990
kamo želim poći
Želim izbrisati daljinu
nježnim riječima Ljubavi,
raširiti ruke želim
i kao krilima Anđela
zagrliti korake
( udahnuti miris juga, napuniti vene tobom )
i krenuti nekamo.

Kamo?
Tko zna.

Odletjeti u noć želim.

Na postelju od snova spustiti glavu;
na tvoje ruke položiti misao;
na tvojim usnama cjelov biti.

Kamo želim poći?
Tko to zna.

Moje su misli ptica ove noći,
usamljeni sanjar,
na krilima vjetra putnik,
moje je srce sjena iznad oblaka,
nevidljivi dodir ljubavi
kojim te milujem skrivena među zvijezdama.

by Dream Maker

ZLATNA ŽITNA POLJA
Blog - studeni 2009
nedjelja, studeni 29, 2009

..želim da noćas samo moj budeš
da sve zaboraviš i u moje ruke se staviš,
da zajedno svijet zanemarimo
i ono u nama otkrijemo,
želim da ti gledam oči, crte lica,
da ti srce stavim na dlan,
da budeš mojim osmijehom obasjan,
želim da milujem snove tvoje
u svim nijansama drage boje,
želim da ti dam svu sebe
želim da očaram tebe..

1430_9a6fe.jpg

zlatnazitnapolja @ 09:55 |Komentiraj | Komentari: 32 | Prikaži komentare

..nisu se sreli bez veze
i nije bilo tajno,
ta sastanak su imali
i samo je naoko bilo bajno,
nije bitna tema
tek izraz lica i riječi tihe
- vi ste izuzetna,
 odjednom osjetila se sretna,
ali kad je dodao: još mi se nije to dogodilo,
nastojala je svakako sakriti kako ju je pogodio,
čarolija je nesta sa zvukom vrata
iako su se opraštali pola sata,
kad zapisnik je pročitala
počela je da se smiješka
u njem je naime bilo
nekoliko greška....





zlatnazitnapolja @ 00:03 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, studeni 28, 2009

znaš li kako magla grli
znaš li kako neznanac kući hrli
znaš li kako ledeni vjetar šiba
znaš li kako se u tangu giba
znaš li kako organza miriše i opija 
znaš li kako se prelijeva narančasta boja
znaš li kako je divno uroniti u zvukove bluesa 
                    i treptaj svijeća
znaš li kako je bura u mom srcu sve veća i veća...





zlatnazitnapolja @ 00:03 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
petak, studeni 27, 2009

..tko ne zna za igru šah
to nije igra na mah,
mislit treba jako
i nije tu baš doma svatko,
u toj igri svega ima
i ne šima ako oprezan nisi,
u toj igri treba biti smion
biti bilo što samo ne pijun,
svakom igraču je stalo
da protivnika stjera u red
u njegov osobni nered,
a kako je u životu
imamo ili ne moto,
jel smo micani često
znamo li gdje nam je mjesto 
jesmo li snage puni
da guramo druge manje il više
i da im se piše
onako kako se nama diše....



zlatnazitnapolja @ 00:06 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 26, 2009


dd113_c04e4.jpg

..zakopčala sam danas
kaput do brade,
hodam tako okolo
uzdignute glave,
vidi li baš svatko
što sam naumila
zatvorit vrata do svojih osjećaja,
ah, ta to je samo kaput
nije oklop dobar
a i prošao je oktobar....


zlatnazitnapolja @ 11:18 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare

....- Što znači "pripitomiti"? - pitao je mali princ
- To je nešto već odavno zaboravljeno - reče lisica. 
- To znači "stvoriti veze".
- Stvoriti veze?
- Naravno - reče lisica. - Ti si za mene još samo dječak sličan stotinama tisuća drugih dječaka. I nisi mi potreban. A ni ja tebi nisam potrebna. Ja sam za tebe samo lisica nalik na stotinu tisuća lisica. Ali ako me pripitomiš, bit ćemo potrebni jedno drugome. Ti ćeš za mene biti jedini na svijetu. Ja ću za tebe biti jedina na svijetu....




...Ali, ako me ti pripitomiš, život će mi biti kao da ga je obasjalo sunce. Upoznat ću zvuk koraka drukčiji od svih ostalih. Drugi koraci tjeraju me pod zemlju. Tvoji će me, poput glazbe, mamiti iz brloga. I još nešto: pogledaj! Vidiš li dolje ona žitna polja? Ja ne jedem kruh. Žito meni ništa ne znači. Žitna me polja ni na što ne podsjećaju. To je žalosno! Ali ti imaš kosu boje zlata. Bit će divno kad me pripitomiš. Žito, koje je zlaćano, podsjećat će me na tebe. I ja ću voljeti šum vjetra u žitu....
Lisica zašuti i dugo gledaše malog princa.
- Molim te, pripitomi me....- reče ona....

Antoine de Saint-Exupery: Mali princ

zlatnazitnapolja @ 00:06 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 25, 2009

..o kome sanjaš svake noći
o kosi plavoj il garavoj,
o susjedi koja ti je naoko draga
il neznanki iz drugoga grada,
o kolegici iz susjedne sobe
il prodavačici mješovite robe,
možda o curi iz pjesme neke
il plavuši zamamnoj iz vinoteke,
tko li je ona koja ti misli okupira
i ne da mira
u ovoj noći zvjezdanoj
dok miriše more
a vali huče,
dok snivaš u ozračju svoje kuće....





zlatnazitnapolja @ 00:06 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
utorak, studeni 24, 2009

..bila sam na koncertu Miroslava Škore
pilo se pivo
i nije se pjevalo do zore,
malo je kasnio, tek četrdesetak minuta,
valjda je to bilo zbog daleka puta,
gledala sam publiku kako se zabavlja,
nije bilo raznoliko, nije bilo puno izbora,
ljuljalo se u polumraku uz piće i dim
zjakolo se okolo, čekalo da se zapjeva s njim,
ta morala sam opet malo osjetit struju mase 
gibanje zajedničko i vriskove glasne
i nije bilo važno što riječi baš i neznam
jer atmosfera je bila dobra
a publika orna,
vrhunac je za me bio
kad je i iznad moje glave
raspuknuo se oblak balona pun
kad smo ih noktima bušili uz bum,
gledat kako na te pada takva masa bijela
zaista je doživljaj pravi i nikad se ne zaboravi



zlatnazitnapolja @ 00:06 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 23, 2009

..dok jutrom se budim
  dok ranim vijestima sudim,
  dok na poslu pišem nešto
  dok poglede izbjegavam često,
  dok koračam uz ritam kiše
  dok na plesu bokovima njišem,
  dok ispijam popodnevnu kavu
  dok kupujem maramu plavu,
  dok slušam kako sat otkucava
  dok cijeli grad spava,
    mislim na tebe
    koji si za me negdje....





zlatnazitnapolja @ 00:05 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 22, 2009
..što reći o njoj bez patetike i finesa
         -kako kaže stara fraza-
ta i ona je samo čovjek od krvi i mesa
..dakle, kad je bila dijete
fascinirale su je rakete,
htjela je atomski fizičar biti
i po cijelom svijetu pametovati,
da je ta odluka bila kriva
znat će dok je živa,
nedugo nakon toga
trčkarala je oko ping pong stola
lopticu naganjala i sva sretna pri tom bila
biti masjtorica, odluku je donijela,
bilo je tu još ideja al su starci rekli dosta,
ozbiljnog se primi posla,  
pa da ipak skratim priču
jer litanija cijela to je....

..gradivo na faksu utvrđivala je strasno
i zato joj je tamo bilo krasno
prvo je naime usvojila foru  
da nauka nije zec
tako da zbog knjige nikad nije imala brige,
i  dobra cura purgerica
postala je konačno ekonomistica
zna da misli, da se smiješka
i svakom je odluka teška
reći ne takvoj personi
bilo da se radi o bizarnosti il fazoni,
no, u njoj uvijek još vražičak ne spava
i ne boli je glava kad odluku donesa
tipa, blog radit, biti poetesa
ali mislim nije ona svijesna
da biti pisac nije šala
pogotovo uz želju da tamo ne ostane mala,
..a sad o njoj stvarno dosta, 
pametnijeg se primite posla  -:)






zlatnazitnapolja @ 00:03 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
subota, studeni 21, 2009

..da se sretnemo ti i ja
     usta bi zanijemila
     ruka bi zadrhtala
     oči bi govorile
da se sretnemo ti i ja
     osmijeh ne bi skidala
     dušu bi ti poklonila
     nikad te ne bi pustila
da se sretnemo ti i ja
     snove bi kazivala
     poljupce bi davala
     tijelo ti predavala
ah, da se sretnemo ti i ja....





zlatnazitnapolja @ 00:05 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
petak, studeni 20, 2009


..danas na sprovodu sam bila
i nekako sam tužna,
nije slika bila ružna
ni vrijeme da bi me smetalo
već ono što u zraku je bilo,
dah žalosti i sjete
a misli i pitanja tad razna prolete,
nekako sam tužna
i zbog onih riječi
pomolimo se
za onog tko je slijedeći..



zlatnazitnapolja @ 00:06 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 19, 2009
..noćas nije prošao mojom ulicom
kao svake noći,
tuga se uvukla u moje oči
i kako jutro prolazi a sunce dolazi
nije se još povukla
da bi mi osmijeh vratila
i te strepnje oslobodila,
hoće li ikad više?
želi li možda još i više?
ma zašto mi je važno da tuda prođe
kad ne gleda u moje prozore?
nikako da se oslobodim nade
da možda i on onako izdaleka
malo me ispod oka mjerka
..daj se probudi mala
opet si u snove zapela..
zlatnazitnapolja @ 08:24 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare

..još te mogu pjesmom kupiti
lukavo i slatkorječivo
još uvijek mogu ti podvaliti ljubav..



pjevali smo Gibo i ja uz jutarnju kavu,
osjećala sam se dobro
jer sam snove obojila modro,
malo sam i mozgala u vezi te pjesme,
pitala se tako jesam
jel sam i ja jedna od onih
koja bi se dala pjesmom slomit,
zar bi mogla biti takva tuka
da me bez puno muka
upeca red riječi il rima neka,
ma nemam pojma, što je meni?
ta okusila nikad nisam
taj osjećaj stiska mreže
kad se srce tako veže,
i kako bi sad mogla znati 
jel bi za me to bilo dobro ili kobno,
tad sam stala, odustala, 
Gibonniju se dalje pridružila
..kao pčela u žlici čaja dok drži dah
ja nemam razloga za strah..


zlatnazitnapolja @ 00:03 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 18, 2009
..tako mi je draga bila dok sam se jutros tuširala
njene kapi meke
asocirale su me na krajeve daleke
palme, pijesak bijeli
a tek mirisi smjeli....
slike su krasne bile
i misli su samo letile
žmirila sam pobuđena ugodom
kao da je osjetila nikad prije nisam
pa što je to sa mnom?
zar sana mi nije bilo dosta
pa mi voda posebna odjednom posta
ne, ne, oduvijek je tu bila
topla, meka, fina, draga
ne da miče samo nešto
već i da ugodu pruža vješto..

                        

zlatnazitnapolja @ 00:06 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, studeni 17, 2009
..noćas sam tiho kradom
lutala tvojim gradom,
ma nije da sam krila nešto
već sam zaželjela da provjerim sama
ima li čarolije među nama,
bilo mi je lijepo na krilima vjetra
dok kružila sam okolo uz tračak svijetla
da neprimjetna budem bila mi želja
i pri tom osjećala veliku kap veselja,
shvatila sam u tim trenucima mira
da je taj izlet mali
zapravo točka na i tvojoj šali..

zlatnazitnapolja @ 00:05 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 16, 2009

..snivam svoj san na jastucima mekim,
u hodu cestama dalekim,
u zrakama sunca i krošnji breze
koji put ozbljno a koji put bez veze,
snivam u zagrljaju mora i na žalu kamenom,
dok gledam kako malen list plovi rijekom,
u zlatnožutim poljima žita
kad samo šutim i ne želim da me itko išta pita, 
i kad mirišem ružu i kad me nešto peće
u ranu zoru i uveče,
mala sanjalica ja sam
i nemojte me budit i nemojte mi sudit
i pustite me da snivam sve do onog trena
kad ću osjetit smirena 
da vrijeme je došlo
da otvorim oči 
jer baš  je on uletio u moje noći..




zlatnazitnapolja @ 00:06 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 15, 2009


...riječi su muzika ako tako želiš čuti,
riječi su i šutnja ako mira nemaš,
one su prijatelj kada ih trebaš
ali i suza kada netko ujeda
dok gleda ti lice i hrani se sujeta,
riječi su pjesma što se rado sluša,
riječi su melem
kad je umorna duša,
riječi su ono što želim od tebe
one su vrata koja otvaraš za sebe
jer nikada neću znati kamo ti misli plove
ako ih stalno stavljaš u okove,
dal slutiš da ih čekam u nekom snu svom
i sve mislim isplivat će možda u danu tom...






zlatnazitnapolja @ 00:06 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
subota, studeni 14, 2009
....mislim na njega često
iako mu nije mjesto
u ladici zvanoj znanci
jer ipak smo mi (još?) stranci
zašto ga uopće spominjem
iznenada, sada?
ma, iako nisam htjela
ideja mi njegova sjela,
dopala mi se njegova rima,
izraz koji bi mogao da i u mom novom svijetu štima
želim mu reći hvala
i rado bi znala
hoće li se tu naći i izači
iz obojanog svijeta svog
i navratit na moj blog....


mkjuz_65262.jpg


zlatnazitnapolja @ 00:06 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
petak, studeni 13, 2009

....na sastanku jednom u firmi bajnoj
dok mozgala je o niti sjajnoj
jedne ideje, jednog projekta
papirić je mali uzela u ruke
što joj susjed do nje predao bez muke
sva sreća društvo je bilo poveće
pa na lagan trzaj lica nitko se i ne osvrće
što pisalo je na njem i sad se sjeća
jer drskost i pogled još osjeća
- dođi sa mnom kestene brati, nemoj puno razmišljati
što bilo je dalje neću vam reći
osim da nije ni na tren bio uzrok njenoj sreći
nek razlog bude proziran
on je ovan..




zlatnazitnapolja @ 10:00 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 12, 2009
....sinoć je malo pila
tek pola čaše,
malo je i zamišljena bila
al dobro je to krila,
zvonila se pjesma, smijeh
al po njoj nije bio grijeh
što misli su njene skrenule često
tamo na ono mjesto
gdje dušu svoju otkriva
a brige pokriva....
zapravo
o njoj znaš tako malo,
bojiš li se da bi nadrljao?
stope joj poznaš, znaš kud se kreće
al nekako ti se neće
bar zavirit u bunar nepoznata mraka
prikrivenu svijetlost
koja bi te do kraja ostavila bez daha,
možda jednom....
zlatnazitnapolja @ 09:12 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 11, 2009


....Ima te u toj odsutnosti, prisutna si bolom,
ima te u ljubavi, prisutna si tugom
i san u kojem te sanjam, prisutan je tamom,
jer kao da očekujem daleko djetinjstvo,
noć s kojom lutam, prisutna je sama.
Ima te negdje, prisutna si daljinom
i očima sličnim odrazu vode, 
prisutna mjesečinom.
Ima te i mora te biti, poslije toliko godina 
poput skrivenog mjesta, prisutna si krišom....

Zal Kopp


zlatnazitnapolja @ 09:41 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, studeni 10, 2009

ja sam ona koja će uvijek moći
pa i usred noći
datum ispalit, koliko je sati reći
da se ne govori o sreći
da znam i tko i što i kada
i zato sada, znam što me čeka
i znam da mi nema lijeka
već da sve zanemarim i koraka meka
krećem u novu avanturu pripreme slavlja
akciju zvanu "da se ne zaboravlja"
u kući 2 M imam i razlog je veći
ma tko to ne dočekuje Sveca,
i raduje se toj sreći,
scenarij je isti kao svakog ljeta
goste pozovi i da se lagano plovi
piće izaberi, hranu priredi,
atmosfera je uvijek vesela i prava
to znam jer nikom se nikad ne spava
voli se pjevat
što glasnije to bolje
čaki i mali pas prati pri vrati,
za mene veselje tek nastupa
kad nestane buka, ............,
onda kad u tišini, miru, dojmove slažem
i ne lažem kad kažem
dobro je uvijek bilo
bude se ponovilo....




zlatnazitnapolja @ 10:40 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 9, 2009
da li vam se ikad i kada 
desila blokada 
blokada misli, toka svijesti 
kada niste mogli ni piti ni jesti 
sve od muke, želje prave 
da napišete nešto i da vas ne zaborave 
baš sad meni na pamet ništa ne pada 
i sve samo mislim uhvatila me blokada 
zar sad još i muku da mučim oko toga 
kako ću da zvučim na mom dragom blogu 
uz želju da ih oborim s nogu 
pa što je meni da mira nemam 
čemu briga, čemu tolika strava 
pa pola grada zapravo još spava 
osam još nije, trebala bi ipak biti svjesna 
da posao me čeka i vesna će možda biti bijesna 
koje olakšanje, dan se tek zahuktava 
do poslijepodne bit ću ona prava
 

34674dx_273a8.jpg




zlatnazitnapolja @ 10:30 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, studeni 7, 2009
sreli su se jedne zime
nije ga odmah pitala za ime,
nije joj bilo važno
jer osjetila je snažno
vibru koja iz njega zrači
uz osmijeh koji magnetski privlači
nije govorio ni pjesme ni rime
nije joj darove nosio ni ljetnih dana ni usred slijedeće zime
ali je znao u srce da dira
znao ju je ostaviti punu slatkog nemira
gutala je vrijeme i nikad joj nije bilo dosta
ali njemu, fakinu, to mu omča posta
odmicao je polako, taktički dobro
prepoznala odmah nije i to je bilo kobno
danas su dvije duše što ne dišu skupa
tek ponekad se čuju i tad joj srce malo jače zalupa....


oryo11_31153.jpg
zlatnazitnapolja @ 17:57 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 5, 2009

kad bi u životu škorpiona srela
ja se ne bih prestrašila,
oduvijek su mi dragi bili
a oni kao da su to i osjetili,
tko zna što će dalje biti
ali ja se neću sakrivati,
i tek da se zna, 
nihova otrova ne bojim se ja,
tokom mojih prošlih  ljeta
i njih sam osjetila,
količine male pila
često se i opila,
pazit se odmah nisam znala 
pa sam ponekad i nastradala,
život nije lak, rekla mi mama
al uz plavu kosu i osmijeh 
oduvijek sam se snalazila sama,
za onu razliku što mi još treba
račica zna kako da škorpiona ukeba,
sve u svemu istinu neću kriti
ja nemogu sretna biti
ako u mom svijetu uvijek nije
škorpionova duhovitost da me nasmije





zlatnazitnapolja @ 15:35 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare

Misleći na tebe nisam mogao spavati
 
Ti si ušla u moju tamnu sobu
kao mjesečina
i sjela na stolicu kao vir svjetlosti
 
Bio sam suviše plašljiv da bih te dotakao 

 91103946eg5_cc448.jpg
Čekao sam da progovoriš
Nastao je nagli treptaj
(od užitka? od tuge?)
i ti si mi se tada obratila
kao svjetlost što se kreće brzo
od stolice do stola
da se prostre tamo kao bijeli stolnjak
Konačno ja sam razbio crnu tišinu
(jesam li to ja progovorio?)
Svjetlost se pomakla kao živa
i pala na zglob moje desne ruke
 
Po tome znam
da si ti to ušla u moju sobu
 
Svjetlost svjetluca na mom bijelom zglobu
koji lupa kao da je bilo
To zbog tebe lupa
iako se moje srce umirilo


Irving Layton

zlatnazitnapolja @ 09:53 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 4, 2009

dobar - kada vidiš kako dijete uživa dok ispod svog kišobrančića gaca      po  lokvicama 
loš - kada te u ljetnim sandalicama uhvati iznenadni pljusak
zao - kada poželiš da netko u tramvaju ostavi kišobran


dobar - kada izlaziš iz metroa nakrcanih kolica a auto ti parkiran    ispod nadstrešnice
loš - kada ti netko od ukućana uzme omiljeni kišobran
zao - kada gledajući susjedu na balkonu preko puta pomisliš
          i tebi će se već jednom desiti da ti veš pokisne

dobar - kada ležiš u vreći za spavanje u šatoru i slušaš kako kiša bubnja 
               dok udišeš miris zemlje i borova znajući da ti kiša nemože ništa
loš - kada kišne gliste izmile pa se bojiš da ne zgaziš koju od njih
zao - kada pomisliš: tako ti i treba kad tulumariš umjesto da kuckaš   klinove i kopaš kanaliće


dobar - kada ti pogled uhvati dugu koja se ljeska 
loš - kada vidiš bijeg malih škorpiona na toplu fasadu kuće
zao - kada sebično zaželiš da kiša nije tamo gdje si ti

uh, toliko ih još ima, ajde sjeti se i ti, do tada će možda i kiša prestati



kisobranzaba_897f3.jpg







 

 

zlatnazitnapolja @ 09:43 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, studeni 3, 2009

c87bbb65bz6_47224.gif

upoznali su se krajem jedne zime,
nedugo zatim željela je da mu kaže za svoju omiljenu knjigu,
i rekla je, ali samo početna slova dviju riječi naslova uz napomenu 
da čak i djeca to čitaju,
isti dan znala je da zna, da zna ne samo naslov već i sadržaj,
sad kad je znao, izrazila je želju da bude lisica,
no on je želio više a znao je i kako to ostvariti,
nije koristio samo glagol pripitomiti već i neke druge,
odoljela nije, promijenila je odluku, srce je promijenilo odluku,
poštivao je dio o poljima žita, poštivao je dio o iščekivanju
ali

ali jednoga dana nije ga bilo više,
nije lutala, nije tražila, nije se nadala,
tek nakon negog vremena, opet na kraju zime,
čula je poznat glas, 
osjetila je nešto, jel to bila sreća, olakšanje ili nešto treće,
tko zna, nije znala ni ona,
i onda
i onda, iako su zlatna polja žita imala isti sjaj,
iako je srce treperilo u isto vrijeme,
ona je otišla
što je bilo?, što se desilo?, što omiljena knjiga nije rekla?
što je prešutila, možda namjerno zatajila, 
ma ništa od toga, ma neće valjda sada knjigu kriviti,
zapravo jednostavno je,
njega više nije bilo na njenom putu, jer to više nije bio njegov put,
jel vjerujete da je bilo tako jednostavo?  -:)
- ne znam ja, rekao bi on
c87bbb65bz6_47224.gif






zlatnazitnapolja @ 09:00 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 2, 2009

danas je dušni dan, znamo li to svi?
 vjerojatno ne,
ako i znamo da je, 
vjerojatno svi neznamo što znači
,

znamo li zapravo koliko duša smo do sada upoznali?
 vjerojatno nam taj broj 
nije poznat, 
a mnogo ljudi je prošlo kroz naš
 dosadašnji život, 
nekima više nekima manje,
nekih više i nema među nama, 
mnoge ćemo još sresti i upoznati, 
znat ćemo kako se zovu, imaju li djece, 
za neke ćemo znati gdje stanuju
 i koji auto voze,
 
znat ćemo možda i razne osmijehe
 na istim licima, 
vidjeti ponekad koju suzu na obrazu,
ali, 
ali
koliko ćemo uistinu upoznati duša,
biti bliski, zajedno veseliti se i plakati, 
spuštati se i padati, razvijati, istraživati, 
oduševljavati se, 
stapati....


hoćemo i možemo li zanemariti spol, 
godine, stupanj naobrazbe,....
 
zapravo, želimo li to?


danas je dušni dan, 
zapitajmo se bar koliko smo
 površni u životu 





zlatnazitnapolja @ 11:22 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Glazba
otkucaji srca
Arhiva
« » stu 2009
ništa nije zauvijek
Ništa nije zauvijek,
i zauvijek je sve.

Zemljani tonovi namrštenog jesenskog dana;
prozračno i tiho jutro u magli zaborava;
požutjele stranice nepročitane knjige;
gardenije mirisne u majčinom vrtu;
ornamenti urezani na srcu bezbolinim rezom;
bordure oslikane vatrom tvojih usana;
zlatna vrata na ulazu u svijet snova;
boje zvuka koji ispunjava nevidljivu tišinu;
mrlja na haljini nastala u žurbi;
trag vlažnih dlanova na mome tijelu -
ništa nije zauvijek.

I zauvijek je sve.


by Dream Maker

Index.hr
Nema zapisa.